F1 & Fernando

I was waiting for so long
For a miracle to come
Everyone told me to be strong
Hold on and don't shed a tear


Novi dani, novo desetljeće, novi ljudi, novo odijelo...isti san...
...san o pobjedama, o osvajanju trećeg naslova prvaka...ili o više njih...
Napokon, ovih par dana što su iza nas ulaze u povijest kao dani kada je Fernando prvi puta odjenuo crvenu boju, toliko dugo iščekivanu.
Nisam sigurna je li prerano, ali pitala bih vas, zahtijeva li to već sada riječ hvala, hvala Ferrariju?
- Na čemu?
Pa na tome što je Fernandu podario poseban sjaj u očima, drukčiji osmijeh i neku posebnu energiju koja ga okružuje tijekom ovih nekoliko dana u Madonni di Campiglio.
I uvjeravam vas, taj sjaj u očima, to nije sjaj od bljeskalica fotoaparata, ne, to je sjaj nove nade, nove sreće i nove istinske vjere o uspjehu i savršenoj suradnji.
I zaista, kao Fernandov dugogodišnji fan mogu reći da on uživa u svakom trenutku provedenom s njima, i da vjeruje da on pripada tu.
Da, napokon mogu reći, sretna sam što je u Ferrariju, sretna sam što mogu vidjeti kako je on sretan i ispunjen i nadam se da će se to nastaviti i tijekom cijele sezone, tijekom sezona koje su pred nama. Vjerujem, zbilja vjerujem, osjećam da će to biti dobro, da će zadiviti cijeli svijet, da će Ferrari s Fernandom zasjati i nastaviti sjajiti na tronu.




Through the darkness and good times
I knew I'd make it through
And the world thought I had it all
But I was waiting for you


„To win one title may have meant you had the best car that year, to win two I feel is a great achievement. But to win another, all the big names in the sport and the drivers we remember won three or more world titles.“ [ F. Alonso ]

Renault, najdraži Renault. Ne mogu da ga ne spomenem.
Neki dan sam čula reklamu na televiziji, govorilo se o automobilima na struju, poduža reklama, nisam u tom trenutku gledala u televizor niti puno obraćala pažnju. U sljedećem trenutku čula sam „Renault“ i automatski usmjerila svoj pogled prema televizoru.
Heh, da, refleks. Pomalo ironično zar ne? Ne, sasvim je normalno. To samo dokazuje koliko je Renault prirasao mojemu srcu svih ovih godina. Nisam navijač, fan ekipe u F1, fan sam vozača i oduvijek bila, ali Renault je moj najdraži tim. Mislim da će uvijek to ostati.
I uvijek ću biti ponosna što je Renault bio prvi auto koji sam osobno vozila, nije da još imam pravo voziti ali psstt! Nekim stvarima se ne može odoljeti ;)
Ali sada znam, Renault je dio prošlosti i opraštam se od njega s najljepšim mogućim uspomenama.




Zbogom momci, još jednom, hvala na svim predivnim trenutcima i sjaju divne modro-plave boje, sjaju koji nikad neće izblijedjeti. Neka vam je sa srećom.


I see a light in the sky
Oh, it's almost blinding me


Uvijek se sjetim team radija iz Brazila 2006. kada je Fernando osvojio 2. naslov prvaka i rekao:
"Thank you for all these years, it has been a pleasure for me to work with you with this succes, I wish you the best for the future"...
"As long as the car is not red I wish you the best!"

Da, to su bile te godine stravične borbe protiv Crvenih (o čemu je bilo više u prethodnom postu), ali jedino što sada znam jest da Fernando zaslužuje najbolju ekipu za njega i ima ju, Renault je to nekoć bio, učinili su puno za Fernanda i Fernando za njih, sada je došlo vrijeme da se Fernando vrati pobjedama i borbi za naslov. Došlo je vrijeme s Ferrarijem.
I gle još jedne ironije.
Tko se to vratio? Da, on. Ne u Ferrari, ne, Ferrari se sad veže uz jedno drugo ime uz Fernanda, on je pak ponovo uz bok Rosa Brawna, u Mercedesu.
Jedva čekam, kako jedva čekam. Želim staru dozu zadovoljstva, ovaj put želim gledati njega glavom i bradom mistera Schumachera kako mu ta crvena boja puše za vratom, želim ga gledati kako gleda tu crvenu boju kako prolazi mimo njega, kako ga pretječe, kako mu odmiče, želim slavnu Ferrarijevu pobjedu nad njim, i nad svima ostalima na gridu. Želim paklene borbe i želim da se dokaže zašto Fernando kaže da je spreman više nego ikada.
Vjerujem, čvrsto vjerujem da se Ferrarijevo doba vraća, konkurencija je velika, ali vjerujem da to mogu, da će uspjeti.





Let the rain come down and wash away my tears
Let it fill my soul and drown my fears
Let it shatter the walls for a new, new sun


Što nam donosi 2010.? Nova je sezona, došle su nove ekipe, noviteti u pravilima, ima puno konkurenata. Što očekujem? Naravno, očekujem vidjeti Fernanda na vrhu s Ferrarijem. Bio bi san vidjeti kako osvajaju naslov prvaka, u što ne sumnjam da će se dogoditi jer vjerujem u Fernanda i vjerujem da s Ferrarijem može uspjeti, ako ne i sada, uskoro...jer niti jedna sezona nije laka, mora se poklopiti puno toga da to bude savršena sezona. Željela bih više od svega vidjeti da se Fernando vrati postoljima i borbama i osvajanju pobjeda, a naslov će doći, kad tad!
I mogu reći slobodno i iskreno - vjerujem u Ferrari, vjerujem u moć te crvene boje, vjerujem da se crni konjić opet može dignuti na svoje dvije zadnje noge utrku za utrkom kako mu to i priliči.
Sada bi me možda neki Ferraristi, oni kojima se možda ne sviđa vidjeti Fernanda u crvenoj momčadi, mogli krivo protumačiti. Možda bi netko rekao kako se jedan dugogodišnji fan koji nije bio fan Ferrarija mogao samo tako preobratiti. Ne. Tu se ne radi o nikakvom preobraćenju. Ja jednostavno slijedim Fernanda, uvijek. Ja sam fan vozača, u svakoj ekipi u kojoj on jest. I najveće zadovoljstvo za mene je vidjeti mog vozača na tronu. A zar je pogrešno vjerovati u ekipu s kojom bi on trebao graditi rezultate, koja bi njemu pomogla na tom putu da ostvari svoje ciljeve, na kraju obostrane ciljeve, pa makar je ta ekipa jednom bila najveći protivnik?
Naposlijetku tu su uvijek dvije strane - oni kojima srce kuca za Ferrari i oni kojima srce kuca za Fernanda, a htjeli mi to ili ne, na tom putu do vrha sastajemo se jedni s drugima, zar ne?


Where it was dark
now there's light
Where there was pain
now there's joy
Where there was weakness,
I found my strength




I neka ovo označi početak jedne uspješne crvene 2010. ^^

Vratimo se nekoliko godina unatrag, točnije, 8 godina, u 2001.sezonu. Tada sa samo 19 godina, mladi Španjolac debitirao je na VN Australije gdje je završio na 12 mjestu. Već od samoga početka, oči Crvenih bile su uperene u novaka u tadašnjem Minardiju. Crveni su prepoznali potencijal odvažnog mladog vozača i jasno dali do znanja da bi jednoga dana mogao postati jedan od njih.
Tada je započela priča o eventualnom prelasku Fernanda u Ferrari. No Fernandov otac, Jose Luis Alonso jasno je znao da se Ferrari u svojoj ekipi ne bavi formiranjem mladih vozača već ih dočekuje kada steknu iskustvo i budu spremni za osvajanje pobjeda. Krajem sezone trebalo je odlučiti o daljnjoj budućnosti Fernanda u Formuli 1. U planu je bilo ono najbolje za Fernanda što je značilo godinu dana vožnje test vozača ne bi li stekao sigurnost i bio spreman voziti u jednoj potencijalnoj momčadi. Kasnije bi debitirao s novom momčadi i tijekom nekoliko godina stečenog iskustva mogao bi razgovarati s Ferrarijem.
Iduće godine Fernando je odlično odrađivao posao testirajući za Renault, a od sljedeće sezone potpisao ugovor vozeći tako u ekipi uz Jarna Trulija.
Tijekom 2 godine Fernando je 8 puta završio na postolju uključujući i prvu pobjedu u Mađarskoj 2003. Nakon toga došle su 2 najuspješnije sezone, osvajanje prvog naslova 2005. i borbena 2006. rame uz rame, kotač uz kotač s - Crvenima. Vatra protiv vode. Nakon što je sezonu prije ugašena dominacija crvenog plamena 5 godina zaredom, sada se opet razbuktao boreći se završiti jednu eru i ispratiti njihovog Najvećeg u stilu kako to priliči Crvenima, osvajanjem titule. Ali to im nije uspjelo. Taaako im nije uspjelo.
O da. Priznajem. Nakon prvotnog šoka i nevjerice, bio je užitak gledati kako onaj crveni bolid stoji pored staze na travi u Suzuki i gledati one divne emotivne trenutke „onih plavih“ – onih ljepših. Onih koji su nakon te „iritantne“ crvene boje koja se isticala već desetljećima unijeli dah svježine i razbili to crveno veličanstvo.



Na kraju sezone Crveni su se oprostili sa ikonom koja je obilježila jednu eru, koja je obilježila ovaj sport zauvijek i zaključili jedno jedinstveno razdoblje koje ostaje među njima zauvijek.


Sljedeće godine Fernando je sjedio u McLarenovom bolidu. Od debitantske sezone tada je već bilo prošlo 6 godina, a Fernando je nosio titulu aktualnog dvostrukog svjetskog prvaka.
Priča o Crvenima ponovo se pojavila u Monacu 2007. kada je Fernando po prvi puta razgovarao s ljudima iz Ferrarija i nastavila se u studenome iste godine kada je potpisan predugovor između Fernanda i Ferrarija za njegov ugovor u 2010. ili 2011. sezoni.
Sjećam se koliko je to bila velika vijest s obzirom da se nakon turbulentne sezone u McLarenu Fernando vraćao natrag u Renault. Tijekom jedne velike borbe kroz 2008. ne za postolja već za bodove Ferrari se činio kao nada za povratak u stare dane. A sjećate se kraja sezone kada su svi brujili o tome hoće li Fernando požuriti u Ferrari već u 2009.? No naravno to nije bilo moguće i osim Ferrarija bolje opcije od ostanka u Renaultu nije bilo. Postojala je motivacija, nada da u novoj sezoni ekipa može učiniti napredak da mogu ponovo postati konkurentni nakon dvije pobjede u Singapuru i Japanu i postizanja najviše bodova u zadnjih 6 utrka sezone. A onda kada su došle pripreme za novu sezonu i prvu utrku u Australiji započelo je novo poglavlje...


Tragovi

Početak 2009. sezone – Fernando je vrlo motiviran, Renault najavljuje borbu za naslov, pobjede, testiranja idu vrlo dobro, cijela ekipa se raduje prvim utrkama...
Nakon prvih nekoliko utrka stvari nisu onakve kakvima se cijela ekipa nadala no Fernando i dalje vrlo pozitivno gleda na cijelu situaciju.
Brawn GP zasjenio je sve ostale. Ni Crveni nisu mogli izbjeći tu sjenu. U prvih nekoliko utrka bili su bez bodova, oborivši usput i nekoliko rekorda u dominaciji u cijeloj njihovoj povijesti utrkivanja. Bili su očajni sve dok stvar u neku ruku nije popravio Kimi u 4. utrci sezone u Bahreinu gdje su uspjeli uzeti prva 3 boda. Ali Ferrari je i dalje bio na dnu.
Sve više i više pojavljuju se glasine o Fernandovu prelasku u Ferrari 2010. No isto tako pojavljuje se pitanje koga bi Fernando zamijenio, Felipea ili Kimija s obzirom da obojica imaju ugovore do isteka 2010. godine.
Usporedno s glasinama pojavljuju se naravno i pitanja o kombinaciji Fernando – Ferrari.



Sredina svibnja – Fernando jasno izražava želju da svakako želi voziti za Ferrari: „Volim pobjeđivati. Volim imati najbolji auto i najbolju moguću ekipu. Kako bi pobijedio utrku moraš imati najbolji auto i najbolju ekipu. Ferrari je dokazao da je jedna od najboljih ekipa koja je u zadnjem desetljeću uzela 7-8 naslova. To je ekipa koja istinski garantira mogućnost borbe za naslov. Svaki vozač jednog dana želi voziti za Ferrari. Dječaci uvijek imaju male autiće s kojima se igraju kod kuće i ti autići su uvijek crveni i poistovjećuje ih se s Ferrarijem. Utrkivati se u Ferrariju je nešto veće nego utrkivati se samo u Formuli 1. Tada te se sjećaju ne samo po pobjedama i uspjesima već i po tome što si vozio za Ferrari jednom u svom životu i to je uvijek vrlo primamljiv projekt.“



Vlasnik poznate španjolske banke Santander, Emilio Botin, izjavio je kako je u stanju prekinuti sponzorski ugovor s McLarenom i potpisati za Ferrari ukoliko oni u ekipu dovedu Fernanda.
Sva pitanja o mogućoj zajedničkoj suradnji u 2010. Ferrari i Fernando su negirali. Stefano Domenicali jasno je isticao kako oba Ferrarijeva vozača imaju svoje ugovore. Ali kada bi se govorilo o mogućem prelasku Fernanda u Ferrari Felipe bi uvijek stajao čvrsto a Kimi se ljuljao i to već od prošle sezone kada se govorilo o njegovoj formi i pridonošenju ekipi. To je i bilo logično. Felipe je još bio u ekipi od 2006. i učio od svojeg momčadskog kolege, a sve to pokazao je prošle sezone kada se borio za naslov i kada je zatvorio usta brojnim gledateljima diljem svijeta i pokazao koliko vrijedi.

Krajem srpnja na VN Mađarske Felipe je doživio nesreću što je značilo nemogućnost njegova povratka sve do sljedeće sezone, a Kimi je tada nakon Monaca po drugi put doveo Ferrari do postolja. U sljedećim utrkama sva nada je jedino i bila na Kimiju koji je u sljedeće 3 utrke osvojio jednu pobjedu i dva postolja odradivši tako jako dobar posao za cijelu ekipu.
Stefano Domenicali zajedno sa cijelom ekipom jasno je rekao Felipeu kako ga njegov bolid čeka spreman i o Felipeovom odlasku iz ekipe nikada ni nije bilo govora.
I onda, realno gledajući, zašto bi Ferrari kršio ugovor s Raikkonenom za tu jednu godinu kada je on u ovome trenutku jedini čovjek koji i drži ekipu na životu?
Ali zašto je onda svaka Fernandova izjava upućivala na suprotno?



Tijekom VN Europe i VN Belgije mediji su bili preplavljeni naslovima o dolasku Alonsa među Crvene, pisalo se mnogo stvari, a Ferrari niti u jednom trenutku nije potvrdio tu mogućnost. Čekala se samo VN Italije kao teren Ferrarija na kojem su svi očekivali čuti konačnu riječ.
U međuvremenu na VN Europe dok je Fernando prisustvovao jednoj prezentaciji na pitanje malog dječaka hoće li imati iduće godine auto kojim može pobjeđivati, odgovorio je: „Da, da, vjerujem da ću imati pobjednički auto.“

Nakon VN Italije cijela priča je već bila na vrhuncu. Ferrari je objavio da će uskoro odlučiti o vozaču za iduću sezonu otvoreno govoreći kako će to biti ili Raikkonen ili Alonso. Ni Ferrari ni Alonso nisu ništa više od toga rekli. Najviše što su novinari od Fernanda mogli izvući je bio odgovor kako će i on uskoro saznati gdje će biti 2010. i smješak na licu.

Moj pogled na cijelu situaciju tada je bio podvojen jer nisam bila uvjerena da bi Ferrari mogao otpustiti Raikkonena i umjesto njega dovesti Alonsa, u redu, to bi i moglo proći na neki način ali ne kada je Raikkonen vratio Ferrari u bodove, kada je doveo Ferrari do pobjede, kada je Raikkonenov bolid jedini uočljiv na stazi od dva koja bi trebala biti uočljiva. I kada je tu ostala još samo jedna godina ugovora, zašto bi ga se kršilo?
Ali cijelo vrijeme u glavi mi je odzvanjala jedna rečenica, ona koju je Fernando rekao jednoj navijačici koja je došla na njegovo potpisivanje autograma na prezentaciji marke Viceroy čija je Fernando zaštitna osoba. Pogledao ju je u oči i rekao: „Obećajem ti, vrlo brzo ću se vratiti pobjeđivanju.“
Zbog toga i vrlo sličnih izjava tijekom cijele ove sezone nisam gubila nadu da će se crveni san ostvariti.

Banka Santander potpisala je za Ferrari, a par dana kasnije obećala je McLarenu ostati do kraja sezone njihov sponzor. To je moglo značiti samo jedno, da bi Santander isplatio Kimija Raikkonena koji bi mogao završiti u McLarenu.


Otkriće

Nakon VN Singapura, generalni direktor Renaulta izjavio je da Fernando odlazi iz momčadi i da će uskoro potpisati za Crvene. Nakon toga sve je već bilo gotovo sigurno, svi su očekivali 01.10.2009. kao datum potvrde cijele ove priče.
No ipak, dan ranije – na srijedu - 30.10., uoči GP vikenda u Suzuki, na stazi koja se vratila u kalendar nakon tri godine, ona ista staza na kojoj je onaj crveni bolid stajao sa strane udišući dim svog motora, a plavi su slavili, konačno su se karte pokazale. Sve je bilo otvoreno, vijest je završila na svim naslovnicama internetskih stranica, sportska vijest dana i tjedna o kojoj se još priča.

Fernando Alonso potpisao je 3-godišnji ugovor s Ferrarijem od 2010. sezone.

"Sretan sam i ponosan što sam Ferrarijev vozač, voziti jednosjed sa znakom propetog konjića je san svakog u ovom sportu i danas mi se san ispunio. Prije svega želim zahvaliti Ferrarijevom predsjedniku Luci di Montezemolu koji je istinski želio ovaj trogodišnji ugovor, siguran sam da ću s Felipeom zadovoljiti Ferrari i njegove navijače iz cijelog svijeta. Jedva čekam da počnem raditi sa svojom novom momčadi."

Sada je on dio Crvenih, da, istih onih Crvenih. Zajedno s Giancarlom Fisichellom, čini isti dvojac koji je dvije godine u svojim plavim retrovizorima gledalo Crvene.
Sve ove godine borbe protiv te crvene boje, nastojanje da se umanji njena dominacija, da joj se pokaže da se može srušiti s vrha okrenuto je u drugom smjeru. U sasvim drugom smjeru.
Sada će postojati borba za crvenu boju, nastojanje da joj se vrati stari sjaj i da se pokaže kako ta crvena boja opet može biti na vrhu.
Ovih nekoliko mjeseci zaista se bilo teško uvjeriti da će to zapravo tako biti, da će Fernandovo ime biti vezano uz propetog konjića, da ću uskoro postati dio većine, onih koji su na strani Crvenih, da će nedostajati onog žara borbe protiv nauspješnijih u Formuli 1, one želje da Crveni pokleknu...da će se motivi izmijeniti.
Ali te srijede...bilo je drugačije. Srce je kucalo 1000 na sat. Gledajući tupo u te naslove, službene potvrde oči su suzile, po prvi puta to su bile suze koje su se radovale toj crvenoj boji i toliko ju čekale da ona postane nada. Crveni san se ostvario. San...pitam se, kada je on postao san... Zapravo, mislim da to nije pravi crveni san, to je san o pobjedama, o mogućnosti osvajanja novog naslova, o danima slave, o trenutcima u kojoj ekipa može pružiti vozaču u najvećoj mjeri ono potrebno, a da joj on s istom, većom mjerom vrati.
To je san o vrhu. Ferrari ga sanja, Fernando ga sanja. Mi, Alonsovci ga sanjamo.
Moglo bi funkcionirati, zar ne? Moglo bi savršeno funkcionirati...Vjerujem da će funkcionirati, vjerujem da će se vratiti zajedno na vrh, Fernando uz pomoć Ferrarija, a onda Ferrari uz pomoć Fernanda.
A onda kada po prvi puta tron pocrveni, kada se ujedine španjolska i talijanska himna, kada se velike crvene zastave s konjićem budu vijorile na vjetru, i onda kada se crvena krv Tifosa uzburka, tada ću pogledati čovjeka koji stoji na tronu, a u njemu vidjeti kako i dalje teče - plava krv. Zauvijek.

30. 09. 2009.

Fernando Alonso službeno u Ferrariju od 2010.

:)

Novi post uskoro...