F1 & Fernando

Kao što vidite unijela sam malo promjene...novi dizajn...jer sam već mislila da ću imati noćne more od onog medvjedića, a u svakom slučaju je bolje da ja sanjam što više ovakvih snova koje pišem tu nego neke noćne more...

Prvo da kažem malo par novih riječi o Nanu...
Kaže da je svakim danom sve više zadovoljan s bolidom... i izvrsno se slaže sa cijelom momčadi
A ono što je najbitnije, što mi je natjeralo zadovoljan osmjeh na lice...rekao je da je jako lijepo za vidjeti sve one fanove koje su mu došli pružiti podršku u Valenciji, čak njih 20 000... i da mu je to oduvijek velika motivacija...ajoj da on samo zna za sve nas...
To je još jedna velika stvar koju cijenim kod njega, uvijek mu je stalo do fanova i navijača, uvijek im zahvali na svemu, a mi to sve njemu vraćamo tijekom sezone...uvijek smo uz njega...
I ljudi još je ostalo 52 dana do onog našeg famoznog dana koji svi nestrpljivo očekujemo...

Eh da...sada dolazi jedan kratak san i moram priznati da je smiješan...
Ne, ne radi se ovaj put o Alonsu...radi se o....

4. san / naziv: "Sretan mi rođendan!!"

Sjedim u svojoj klupi u razredu...četvrta do prozora...zvonilo je već za početak sata, svi u razredu se zabavljamo i valjamo neke gluposti kao i inače
Ni ne primjećujem da je netko ušao u razred, okrenuta sam leđima prema ulaznim vratima za u razred, razgovaram s frendom...zabacim malo glavu u lijevu stranu, vratim pogled natrag...i sad opet okrenem glavu u lijevo i zbunjeno gledam, ništa mi nije jasno. Pored mene prošeće plavi lik u crnom odijelu s buketom cvijeća u ruci. Gledala sam u njega kao u nekog idiota jer je tako i izgledao... znate taj pogled kad vam ništa nije jasno, kako ta osoba može biti tu i kojeg vraga sad ona radi u mom razredu...
Upitam ga: "Kaj ti tu radiš?!?" Kaže on: "Pa kaj bi radio...došao sam da proslavimo moj rođendan koji je bio prije mjesec dana!" Ljudi moji, ovih se riječi točno sjećam...točno sam napisala kako je i bilo...
Kaj si mislite tko bi to rekao...ajde...tko???
........pa Kimi....tko drugi....
I sad si ja mislim tko je tu lud
Zadnje što sam vidjela u snu je on za profesorskim stolom i tortom ispred sebe...to je fakat bilo za crknut od smijeha....
I što sad vi imate reći na sve to...otkud sanjam takve stvari??




sad si zamislite na ovoj slici Kimija....lol

Prvo moram nešto podijeliti sa vama...
Još uvijek ne mogu vjerovati da je ta osoba to stvarno napravila...to što sam ja rekla u šali, toj osobi je bilo to sasvim ok i stvarno se nisam nadala da bi to napravila...
Što sam ja to rekla?? "Ovako, moraš obavezno na jedan papirić napisati MIRNA (CROATIA) FERNANDO ALONSO NUMBER ONE ILI NEŠTO U TOM dSMISLU...Poslikati sa fotićem i zakopati u snijeg"
To sam ja toj osobi rekla prije nego što je otišla na skijanje u Francusku...
I ja sam već zaboravila na to...kad sam čula da je ta osoba to napravila bila sam iznenađena, izvan sebe...Tko zna možda će naš Nano nać taj papirić...moš mislit



Dominik, hvala ti !!!!!!


Sad već znate što je na redu...pripremite se...ovo će biti luda vožnja

3. san / naziv : Uopće pa nije brzo...

Eh ljudi moji...prvo da vam kažem da je ovaj san bio jedan od najstvarnijih u mom životu, nevjerojatno kako osjećaji prolaze kroz vas dok jednostavno ležite, a zapravo toliko uživate u situaciji...
I evo nas na početku sna...ja na stražnjem sjedalu srebrnog cabria koji polako ubrzava...gledam oko sebe...vidim meni poznati kraj...nalazim se na viaduktu brze ceste koja prolazi kroz moje mjesto...ravnica isped mene...pitate se tko vozi? A tko bi vozio...pa Alonso
Ovaj put nismo baš toliko pričali kao u prošlom snu...ali mislim da vam ni nebi bilo do pričanja tada. Naime, zašto je bilo tako stvarno?...Pa vozim se u cabriu i to s Alonsom za volanom. Vjetar...uh struji mi kroz cijelo tijelo, ponestaje mi zraka na trenutak od silnog tog strujanja...razumijete me...joj kad se sjetim tog feelinga...predivno...uh
Od tolike brzine auta koja se neprestano ubrzava normalno je da nam se auti počnu nalaziti na putu, ali on, Nano, njih zaobilazi bez pola frke, kao Janica u slalomu...i dolaze nam zavoji, naravno on ne koči, a ja letim lijevo - desno po sjedalu, mislim kaj bi se ja vezala
I brzina se povećava i povećava...pitate se koliko je već km/h....pogledam na digitalni zaslon i vidim ravno 400 km/h... dada vidite kakve ja stvari sanjam, mislim toliko ni s formulom ne vozi...glavno da je mene vozio 400 na sat.
I još jednom moram spomenuti koliko je ovo bilo stvarno...predivan osjećaj...
No da se vratim...vozimo se mi tako i odjednom nam se nađe ogromna tabla na putu Znate što slijedi...dufffffffffffffffffffffffffff
Da, zabili smo se...napravili rupu u tabli, cabrio sletio sa ceste u grabu, ali bitno da smo mi skočili iz auta i dočekali se na noge...koje smo mi face a??
I ništa nam nije bilo...ni ogrebotina...pogledamo jedno u drugo...i....aaaa kraj...

Nadam se da ste kolko tolko uživali...

I da samo za moju Dijanu kojoj sam ovo obećala :
Sanjala sam da je Manchester United odigrao tekmu 6:0.....i Ronaldo je zabio 2 gola...a ne..ups sorryte...to nije san, java je........
Volim vas sve...

a ovakvoga bi ja....

Kako i naslov govori, ovaj post je nastavak na prethodni...
Svojim snovima potvrdila sam da se oni odvijaju preko naše psihe...barem u mojem slučaju...tako recimo ovaj san, koji ću vam opisati, sam sanjala na temelju mog razmišljanja tog dana kako bi bilo da upoznam Alonsa, što bih mu rekla kada bi ga vidjela, koja bi bila moja reakcija...znate o čemu govorim, vjerujem da ste i vi o tome razmišljali...dakle...idemo...


2. san / naziv : Hello, I'm Fernando...Hello, ja sam....izvan sebe....lol

Stojim pored svoje mame na nekom nepoznatom mjestu, meni nepoznatom u snu, izgledalo je kao neki park ili nešto slično, ne sjećam se sada s kojim razlogom smo nas dvije stajale tamo, znate, ne možete uvijek sve u snu shvatiti, pogotovo ja jer mi se uvijek stvari pomiješaju...
I tako mi stojimo i gledamo oko sebe...odjednom se stvori Fernando ispred nas Prvo dođe do mene, pruži mi ruku i kaže : " Hello, I'm Fernando. " Sad neću vam ništa sa sigurnošću tvditi, nisam sigurna koji je točan redoslijed riječi, ali uglavnom u tom smislu...
Naravno, ja sa velikim smješkom od uha do uha pružim mu ruku i kažem: " Mirna, nice to meet you! " Zatim se rukuje s mojom mamom dok mu ja govorim : " Fernando, this is my mum..." Oni se pozdrave : " Hello "
I sad....joj kako je ovo divno bilo, ne mogu vam opisati, znate, teško je to te osjećaje pretopiti u riječi...
Okrene se prema meni i kaže: " I'm taking you somewhere, but I won't tell you where..." i uzme me za ruku....
I kaj bi si vi ljudi prvo pomislili kamo vas vodi? Mislim si ja 100 % idemo na stazu...osjećala sam da je tako...
Dugo smo hodali, nikako da stignemo do tog mjesta, hodali smo sad meni poznatim ulicama i cestama...
Našeg dijaloga se točno ne sjećam, znam da smo pričali uglavnom na engleskom, a nešto i na španjolskom, onoliko koliko ja znam španjolskog... Razgovarali smo kako sam ja počela gledati formulu 1, koliko mi ona znači, koliko mi znači ovaj susret s njim...I on je meni nešto pričao, ali ne mogu vam sad tu pisati neistinite riječi, stvarno se ne sjećam. Ono što je najbitnije, toliko smo se smijali, onako iskrenim smijehom, i on i ja, ljudi moji, ja vam to ne mogu reći, znate kad gledate njegove slike pa vidite onaj iskreni, predivan osmjeh, to sam ja osjetila u snu. To je nešto nevjerojatno koliko toga možemo doživjeti dok spavamo, koliko možemo osjetiti to. Smijao se gotovo svaku minutu, ali ne ono cerekao, znate na što mislim, onaj predivan osmjeh, osmjeh iz bajke..........
I u jednom trenutku kad smo se i on i ja počeli smijati u isto vrijeme, gledali ravno u oči i smijali se, gotovo plakali od sreće...ne znam radi čega...ja se..................da probudim se..........prvih par sekundi, osjećaj je divan, ne može biti bolji, ali nakon toga došlo mi je da vrištim jer sam shvatila ono skroz da je to bio samo jedan predivni san.....samo san.....za kojeg ću se nadati da će jednog dana postati stvarnost......

Sigurno se pitate ili mislite a k vragu ništa od staze niti saznanja kamo me trebao odvesti.....ne kontroliram ja snove....hehe

Kizza swima

Ovdje je riječ o slatkim snovima koje snivam u svom krevetiću...

U zadnje vrijeme sam sanjala nekoliko snova što se tiče formule, bolje rečeno Fernanada........a i nekim slučajem Kimija...
.....i odlučila ih podijeliti s vama....bit će u nastavcima, tj. jedan post - jedan san......možda vam se neće činiti zanimljivima...ali ne mogu vam dočarati način na koji sam ih ja doživjela....probat ću, ali ne vjerujem...to se jednostavno treba osjetiti. Voljela bih i vaše čuti jer sam sigurna kako ste sanjali barem jedan...
Anna, srce, za tebe znam da jesi i ja sam umirala dok sam to čitala... voljela bih kad bi to i sa drugima podijelila...ali tvoj izbor....
Pisat ću ih po redoslijedu kako sam ih sanjala, od prvog do zadnjeg...žao mi je što nisam datume zabilježila, samo znam od zadnjeg....
Pripremite se...........and........

welcome to my dreams...


1. san / naziv: Molim vas...pustite me do Alonsa....

Stojim na kraju Matejine ulice (moje frendice). Pogled mi je usmjeren samo na jedno - Fernanda...koji na drugom kraju ulice sjedi u svom bolidu.
Želim doći do njega, ali ne mogu proći pored tjelesnih čuvara koji stoje ravno ispred mene prekriženih ruku...strava....
Mislim si ja...tako mi je blizu, a ne mogu do njega...vičem, molim ih da me puste k njemu, ali uzalud...nije ni pomoglo moje trepkanje okicama
Vidim kako jedan od njih razgovara s nepoznatom ženskom osobom.
Polako se približava, jedan od čuvara, noseći akcigu u ruci. I da, prepoznajem kacigu, mislim kako ne bi, Alonsova je...
Stane do mene i kaže mi: "Alonso je rekao da mu je žao, ne možeš trenutno do njega, ali šalje ti ovu kacigu. " Ja gledam i ne vjerujem da držim u svojim rukama kacigu FERNANDA ALONSA. Bila sam vesela kao malo dijete kad dobije igračku, ali ne dovoljno...Ne odustajem, sjedim na nogostupu i čekam. .......Vfmmmm vfmmmmm vfmmmm.....Čujem zvuk koji je sve glasniji. Zvuk motora, zvuk Alnsovog bolida. Polako se okrećem i podižem svoj pogled. Ne vjerujem. On sjedi u bolidu, ravno ispred mene. Nasmije se i kaže: " Hajde, upadaj. " Ja sva izvan sebe, nasmijem se i otvorim vrata...da bolid je imao vrata... hehe....sjednem.....i....onak sva uzbuđena....END!!!!!!

Znam da san nije nešto posebno...ali je s Alonsom i jednostavno mi je drag svaki od njih.....

komentirajte...do sljedećeg posta - sna.....sanjajte mi i vi....

Pišem prvi post u novoj godini...ustvari bit će više slika nego teksta

Imam u kompu nekoliko slika sa svim onim transparentima koji su obješeni tijekom utrka ili ih drže vjerni navijači...i to mi je uvijek zabavno za pogledat...a neki me dirnu u srce...naravno oni vezani uz Alonsa

evo neke koje ću izdvojiti...




iz 2006.




melem za oči...




...jesi i uvijek ćeš biti...




2007. svi znamo o čemu je riječ....




mi smo uvijek uz tebe...




apćihaaaaa...kihnula sam... istina je.......




španjolci uvijek vjerni...




ovaj na kraju...meni najdraži...predivno...