F1 & Fernando

Nakon ova duga 3 tjedna napokon je došla Valencia, opet domaći teren, tribine ispunjene Španjolcima, španjolskim i asturijskim zastavama...
I opet razočarenje, ogromno razočarenje. I što sad s tim što se Nakajima zabio u Fernanda, bilo pa prošlo...tako sve to izgleda. Pa se ja pitam zašto nema kazne za te vozače koji nos svog bolida samo tako, kao da to nije ništa, ono pis of kejk, zapeljaju na drugi bolid i nastave dalje utrku, a vozač koji je žrtva svega toga mora se pomiriti sa situacijom i van iz bolida. Nije to samo danas slučaj, dobro nam znani DC redovito izazove takve sudare. To tako je? To tako mora biti? To je Formula 1?...da....to je to vjerojatno...

Sada jedino razmišljam gdje će Fernando iduće sezone, Honda ili Ferrari? Ja bih voljela da to bude Ferrari, ne želim gledati Fernanda još jednu sezonu kako iz bolida uzalud pokušava izvući ono najbolje. Možda će Honda biti u vrhu poretka, možda će Ros Brawn napraviti neku revoluciju, no nisam baš u to sigurna. Ali meni se čini da je Honda bliže nego Ferrari. Jer čisto sumnjam da nećemo gledati Kimija iduće sezone, a Massa trenutno dominira utrkama...



Prošla je godina dana od Fernandove zadnje pobjede i onog genijalnog pretjecanja Masse 5 krugova prije kraja...i od velike crvene jedinice na ekranu uz njegovo ime. Realno gledajući teško da ćemo to uopće gledati ove godine, a znate kako mrzim biti realna

I tako je prošlo čitavo ljeto, ne čujemo se onako često preko blogova, ne ostavljamo si onoliko komentara prije kvalifikacija, nakon njih, prije utrke...a ja to nikako ne želim da postane sve rjeđe i rjeđe. Znamo se više od godinu dana i ovaj blog će za sigurno biti još na životu, voljela bih da se ne izgubi žar među nama navijačima jer navijanje nije ono pravo ako i tu nemate konkurenciju.

A izgleda da su našoj "voljenoj" bebici Hamiltonu ukrali neke stvarčice na izlasku iz hotela...mislim da najviše žali što je ostao bez i-poda...jer kako će sad slušati pjesmicu - I'm a daddy girl in a daddy's world...
Morat će mu novopečena cura pussycat Nicole pjevati...

Za sljedeći put pripremam dosta zanimljivih stvarčica i slikica u postu
pozzdrav svima

thoughts: life is a bitch...

03.08.2008. jedan od dana koje ću zauvijek pamtiti...

Otkuda da počnem...možda najprije od subote...par sati prije nego što sam krenula za Zagreb. Pokušavala sam zaspati, ali uzalud, previše mi je toga bilo u glavi, nisam bila svjesna da ću za 12 sati vidjeti uživo sve ono čemu se toliko divim...
Dok sam isto tako busom prolazila kroz lijepu našu pa preko granice sve do Budimpešte gledala sam kroz prozor i maštala o mnogim mogućnostima koje bi se mogle dogoditi, mislim da su to bile moje najdublje želje...
I onda nakon beskrajne vožnje iz Budimpešte do Hungaroringa napokon dolazimo par sto metara prije staze, šuma svuda naokolo, približavamo se a nikako vidjeti stazu...hrpa automobila, autobusa ispred...navijača koji prolaze mimo mene. Kako se i očekivalo bilo je sve puno Poljaka, i gledati ih onako obučene u boje svoje zemlje, namazanih lica, s ogromnim zastavama s natpisima podrške Kubici je bilo čarobno. Naravno, nakon svakog Poljaka ide i fan Ferrarija...opet s ogromnom zastavom
Španjolcima ni traga...još...
Nakon nekih pola sata puženja konačno dolazimo pred ulaz na samu stazu. Hrpa ljudi preda mnom, zastava k'o u priči. I opet, najviše se ističu Poljaci i Ferrarijevci. Naravno, ta monotonija se mora razbiti pa ja stupam na scenu stavljam na svoja ramena, na svoja leđa zastavu koja brani boje zemlje našeg Fera...
I svima postaje jasno da su se prevarili ako su mislili da nema Alonsovih navijača, e pa ima ih...svugdje...Moram priznati, bilo je zabavno čuti glasove kad prođete mimo nekih navijača: "oo Alonso..."
I tada dolazimo pred ulaz, karte se vade...slijedi check point i unutra smo.
Sad dolazi onaj osjećaj...tu sam...ja sam stvarno tu...
Moja tribina je bila odmah blizu ulaza, tako da sam jedva dočekala da se popnem stepenicama gore i uhvatim pogled prema stazi.
Bilo je negdje oko 12 sati, tribine su bile još poluprazne, mjesto koje mi je pisalo na karti bilo je super...dosta blizu samoj zaštitnoj ogradi. Tada se još vozio Porshe super cup, tako da je bilo zanimljivo i to pogledati, zvuk je strava, ali niti blizu onome kakav ima bolid formule.
Tribine se polako pune, oko mene sami Poljaci, Ferrarijevci i Finci
Nakon Porsche super cupa slijedi ono što nisam mogla iščekati...Drivers' parade...nisam mogla dočekati visoko dignuti španjolsku zastavu među svim onim uljezima pored mene Na moje opće razočarenje, prošli su dosta brzo prvi zavoj tako da nisam uspjela uhvatiti neku dobru sliku jer sam bila zaokupljena time da Fer vidi kako ima njegovih vjernih fanova...
No naš Ferni je bio previše zaokupljen čavrljanjem s Trullijem, svojim starim prijateljem još iz prijašnjih Renaultovih dana o vožnji kartinga i toliko se uživio u sve to da je čovjek koji intervjuira vozače dok se voze jedva ga uspio nešto pitati.



Ono što me oduševilo je vidjeti njega kako je sretan, stvarno je, to se vidjelo, bio je tako odlučan, nasmijan. Rekao je kako je utrka dosta teška, dramatična za gume i motor, ali je rekao kako će pokušati završiti utrku, startna pozicija je dobra, strategija je dobra pa ćemo vidjeti...ali bio je toliko nasmijan i veseo i bilo ga je lijepo za vidjeti u tom izdanju. U međuvremenu, između parade i utrke prošetala sam se još par puta tribinama, zavirila malo prema dolje kako možda ne bih uočila neke strastvene Španjolce, no ništa od toga.
Pred sam start utrke većina mjesta se popunila, ali 2 reda ispred mene bilo je dosta praznih mjesta tako da sam se ja lijepo prilagodila situaciji i sjela još niže...
Crvena svjetla se gase...bolidi jure prema meni...dolaze do prvog zavoja, Massa prelazi Hamiltona s tribine odjekuje pljesak Ferrarijevih navijača i mene same naravno, sve samo da ovaj Britanac nije 1.
Voljela bih da sam mogla vidjeti neki sudar na samom startu na ulasku u zavoj, naravno ovih u zadnjim redovima No kao što ste i vidjeli ničeg nije bilo.
A zvuk bolida, e to je doživljaj, zvuk se ne čuje, on se osjeti, to je nešto očaravajuće, šteta je imati čepiće ili slušalice na ušima treba se uživati u njemu svaku sekundu, zvuk nije nimalo sličan onome na televiziji, u vrijeme kada vozači koče tad čujete nešto gdje ne možete čuti nigdje drugdje. A svaki put kada Red Bull projuri mimo vas i kad stisne kočnicu imate osjećaj da će se motor svaki čas raspuknuti...
Ali kažem vam, ako idete na utrku, odite s nekim tko živi za to poput vas i što vas je više to bolje, atmosfera je drugačija, osjećate se sigurnije. I dobro se informirajte o svemu što vas zanima jer u mojem slučaju vodiči nemaju pojma a kako sam se uvjerila niti ljudi koji rade na stazi.
Bilo je zavidno gledati sve Poljake i fanove BMW-a oko mene kako plješću i dižu se mašući sa svojim zastavama svaki put kada Kubica prolazi mimo nas. Voljala bih da ste bili sa mnom da ih razbijemo u navijanju. Vidjela sam Španjolce na ekranu s velikim transparentima na onim zelenim površinama i poželjela da se onaj helikopter koji stalno leti iznad nas spusti do mene i odbaci me k njima...
E onda slijedi mali izlet Hamiltona po pijesku...ooo da... veselje na tribini oko mene, veselje u meni...gledali ste utrku pa i vidjeli ste da nije bila pretjerano zanimljiva, ništa se posebno nije događalo. Krug za krugom gledala sam Kimija kako vozi iza Fera i pokušava ga uhvatiti, tek sad shvatite koliko je jedna sekunda u F1 puno.



Nakon desetak krugova Kimi ispred Alonsa .Nakon toga Alonso i Kimi zajedno u boksu i tko je prvi....Fernando ali kao što ste vidjeli opet ništa od željenog rezultata na kraju. I 3 kruga prije kraja, mislim da je to bio vrhunac utrke, Massi otkazuje motor. S moje desne strane urlik Finaca i veliko veselje. Ali ipak, Poljaci su bili nadmoćni a još kad je Kubica mahnuo...ludnica...
Nakon parkiranja prva 3 bolida hrpa navijača trči prema ceremoniji koja je bila na drugom kraj ustaze od mene. I tako ja silazim s tribine, idem polako prema izlazu i stvori se do mene neki ponosni Finac i pokazuje mi prstom u finsku zastavu a ja njemu "svoju" španjolsku zastavu , spuštam se par metara niže, gledam oko sebe ne bi li uočila kojeg Španjolca. Okrenem se iza, pogleda oči u oči s jednim simpatičnim čovjekom koji ima kapu na zvončiće u crveno-žutoj boji s natpisom Espana, mahnemo jedan drugome, on dođe do mene sa zastavom na leđima, plavom zastavom, svijetloplavom, ima i malo žutog...poznato vam? dada Asturijanac
I tako mi prozborimo nekoliko riječi, nakon toga se okrenem prema njemu i pokažem svoju majicu s natpisom "Siempre con Ferni" i na njegovo opće oduševljenje kaže: "Bravooo...Fernando - el piloto de numero uno" Odmah me je tražio da se slikamo, uzeo mi riječ iz usta
A kako mi je rekao, slika će se naći na jednoj web stranici pa da pogledam.



Nakon provedenih par minuta sa fenomenalnim Španjolcem spuštam se do glavnog ulaza u stazu. Ugledam u daljini neke male skulpture vozača, sada da kažem zašto ljudi nemaju pojma, jer na moje pitanje jednoj policajki da li te skulpture postoje odgovorila mi je da ne, da toga tu nema, ali da ako hoću vidjeti vozače da odem do glavnog ulaza makar je vjerojatno nemoguće ali ako imam sreće možda ih vidim. Elena moja, nadmašuješ ih sve...kako sam ja ugledala te skulpture dolazim do nekih securityja i pitam da li mogu unutra jer je to bilo već prema paddocku a ispred tog ulaza neki policajci. I oni meni onako kažu: "Yes yes" Približavam se i vidim policajca s pogledom koji mi govori "A kamo ćeš ti?" već vidim da me neće pustiti i ja pitam i on samo maše glavom lijevo - desno Toliko o tome Elena da ću ga barem tamo zagrliti...još sam se nadala da ću šakama malo preurediti Hamiltonov kip ali ništa od toga.
Nisam bila zadovoljna time što smo sat vremena nakon utrke već morali biti u autobusu. Uspjela sam kupiti zastavu na kojoj piše F1 ALONSO i preko toga Espana u bojama Asturije
Na povratku prema autobusu par metara od mene isti Asturijanac koji mi maše i govori da se okrenem njegovom prijatelju da vidi majicu, strašni su oni ljudi, divim im se.
Sve u svemu, ovo je bio nevjerojatan doživljaj, i za koji vjerujte mi, nećete požaliti ako idete. Shvatila sam koliko sam ja zapravo mali čovjek u odnosu na sve njih vozače, kolika je mala vjerojatnost da ih vidite na utrci.
Svakako treba biti na stazi za vrijeme pitwalka, to je najbolja prilika, za vidjeti bolide i uhvatiti vozače.
I ponavljam, ako idete, idite s nekim kome neće biti problem otrčati oko cijele staze po najvećem suncu i to ponoviti još jednom