F1 & Fernando

Od danas smo opet back on the track...iako su Renaultovi kamioni već odavno dali gasa po cestama za Valenciju, izbrisavši iz glave riječi - FIA i suspenzija. Renaultova žalba je prihvaćena, s razlogom, kao što je i bilo očekivano.
Ali ono što je uzdrmalo svijet Formule 1 pa i na šire je vijest o povratku Michaela Schumachera na stazu. Aha, Michael Schumacher se vraća ( tj, trebao se vratiti ).

Dakle...

Massu treba zamijeniti do kraja sezone ili sve do kada ne bude bio spreman voziti opet svoj Ferrari.

Kandidati su Ferrarijevi testni vozači Marc Gene i Luca Badoer.

Ali onda, iz Ferrarijeve crvene sjene izlazi Michael Schumacher - recite to polako - M.i.c.h.a.e.l. S.c.h.u.m.a.c.h.e.r.

Muk.

Tišina.

Za ne povjerovati zar ne?

Onaj isti čovjek koji je u Monzi prije 3 godine objavio svoj odlazak u mirovinu.

Onaj sedmerostruki svjetski prvak želi se vratiti na stare staze i u Formulu 1 vratiti svoj magični prah.

Žamor.

Buka.

Uzbuđenje.

Veliko isčekivanje.

...

Zašto se želi vratiti? Oprostio se, nije od Formule 1, nego od utrkivanja. I sada, nakon 3 godine, kada se ukazala mogućnost povratka, on to zaista prihvaća? Zašto ako je već jednom rekao zbogom? Zašto ako se oprostio na najbolji mogući način, na vrhuncu karijere? Zašto ako je već jednom odlučio sad to želi promijeniti?
Je li to ta ogromna želja za utrkivanjem, nostalgija za prijašnjim vremenima, je li to ona žar koja se nikad ne ugasi u jednom strastvenom vozaču, i sada, kad ju potakne vjetar ona se razbukti? Je li to čežnja za žamorom i povicima svih navijača, tifosa? Je li to žudnja za adrenalinom i ubrzanim kucanjem srca prije starta, želja za osjetom bolida koji će svaki čas startati u isto vrijeme s ostalih 19 bolida na startu. Je li to ukazana prilika koja se više neće pružiti i strah od grižnje savjesti zbog propuštene prilike?
Michael to zna. Možemo se mi veseliti ili buniti o njegovu dolasku, ali on zna razlog zašto se želi vratiti.

Ipak, ponekad, za sreću je potrebno više od same želje, a to je u ovom slučaju bilo njegovo zdravlje i fizička spremnost. Da, upravo to. Ne, nije se čovjek prepao, nije se u njemu pobudio nikakav kukavičluk i strah, kako mnogi oni koji ne žele i ne dopuštaju svoj razum da izađe na vidjelo vide cijelu ovu situaciju. Kao još jednu priliku da se mogu baviti besmislenim raspravama poput - moj tata je bolji od tvog tate, a zapravo ne žele upoznati onu pravu stranu praćenja ovog sporta, a to je uživanje u utrkama, fantastičnim potezima vozača na stazi, svih njihovih pehova, sretnih i tužnih trenutaka, poštivanje i međusobno razumijevanje svakog pojedinog navijača, razmatranje i uvažavanje tuđih mišljenja i dostojno i kulturno raspravljanje o svim temama u svijetu F1.

Veliki rizik.

Razum.

Otkazivanje povratka.

Razočaranje.

Ili ne?

Da, Michael je razočaran što se ne može vratiti, što ipak ono što je važnije nije u potpunosti sigurno, a to je zdravlje. Ne osjeća se dobro zbog svih fanova koji su s nestrpljenjem očekivali njegov povratak, koji su željeli ponovo prolaziti stazom zajedno s njim. Žao mu je jer se istinski želio vratiti.
Nekima opet ne bi bilo drago, ali zasigurno bi bilo dobro za sport i zanimljivosti itekako ne bi manjkalo.

Michael se pojavio u Valenciji, ponovo sa slušalicama na ušima kao i sve ovo vrijeme do sad, a umjesto njega u bolidu je sjedio Luca Badoer- Talijan koji se zadnji put utrkivao prije 10 godina, a sad je ostvario dugo iščekivani san - voziti utrku u Ferrariju.
Iako čovjek nije nikoga impresionirao ovaj vikend, ugrabio je svoju priliku, ako je to danas bila ta jedna utrka, neka je. Utrku je ipak završio. na svoj način.

Od danas više nije bilo Nelsona Juniora na stazi ( svima će nam dakako nedostajati ), zamijenio ga je Francuz Romain Grosjean koji se u svom prvom nastupu već i iskazao na kvalifikacijama. Ali Nelsonov glas i dalje odzvanja, po svim medijima. Ne razumijem zašto čovjek koji je dobivao toliko prilika iznova se dokazati i opravdati svoje mjesto u Formuli 1 prebacuje krivicu oko svog neopstanka na čitavu momčad. Zašto se izvlačiti na sreću drugih vozača i na svoju nesreću kada rezultati i predstavljanje na stazi sve govore. Zašto popljuvati cijelu momčad i osobu koja ga je u momčadi zadržala i predugo, Flavia Briatorea. Govoriti da čovjek nema pojma o pojmu ( iako iza sebe ima vozače s kojima je ostvario po 2 naslova prvaka) i pokrenuti rat u medijima je odraz nezrelosti. Vjerujem da može uspjeti, tko zna, možda ga i iduće godine vidimo u nekom od tima F1 nadajući se da je do tada naučio kako se ništa ne dobije servirano nego da se za svoje mjesto pod suncem treba itekako truditi.

Mogu reći, lijep završetak utrke na VN Europe, ako već Fernando nije mogao napraviti bolji rezultat, drago mi je što je pobjedu upravo odnio Rubens. Nakon 5 godina, dočekao je svoj trenutak, pobjedu koja nije mogla doći u bolje vrijeme, koja je bila za Felipea, koji se vjerujem veselio zajedno s njim kod svoje kuće i gledao divnu gestu svog sunarodnjaka.




Divno je gledati vozača kada uživa u tako emotivnim trenutcima za njega samoga, a Rubens je danas širio svoju sreću na svakom koraku i divan je osjećaj i kada te tako nešto dirne i dotakne onu točku koja te čini F1 fanom, a oni koji to zaista jesu, znaju kakav je to osjećaj.



Može li jedna slika prikazati prošlost, sadašnjost i budućnost?

EDIT: Malo pojašnjenje slike...

prošlost ~ Fernandova kaciga iz 2005.
sadašnjost ~ Fernando u sadašnjem Renault kombinezonu
budućnost ~ uočavate li znak na dječakovoj majici?

Danas je dan kada je preminula baka Luisa...

...baka koja je bila Fernandova najveća potpora...
...baka koja je uvijek bila uz svog unuka...
...baka koja je uvijek vjerovala u njega...
...baka koja ga je uvijek pratila na utrkama...
...baka kojoj je Fernando obećao posvetiti svoju prvu pobjedu...
...baka kojoj je Fernando posvetio svoju prvu pobjedu...
...baka koja je organizirala zabave nakon svake Fernandove pobjede...
...baka kod koje je Fernando uvijek rado dolazio na ručak...
...baka koja je spremala najfinija jela za Fernanda i sve prijatelje...
...baka koja mu je savjetovala da napusti momčad iz 2007. ...
...baka koja je uvijek nosila smješak na licu...
...baka koja je bila neizmjerno ponosna na svoga unuka...
...baka koja je činila njegovu najvažniju stvar - obitelj...

...baka koja je za Fernanda, a i za nas bila - *magic abuela*




En estos momentos tristes, estamos contigo Ferni...